ponedjeljak, 02.10.2006.

I'M BACK!

evo mene nakon dugo vremena!
nekoako nisam imala ni volje ni vremena javljat se na blog... možda zato jer je sve išlo savršeno i nisam imala razloga ispucavat sve osjećaje i želje ovak anonimno.. al sad su se sranja počela ponovno gomilati i tak da.. evo me opet!
počela je škola... sad sam maturantica... svi profesori stalno pričaju o maturi i upisima i totalno sam pod pritiskom... al ne bediram se... onon, nisma ni prva ni zadnja koja to sve mora proći pa...
sa prijateljima sve super... sa obitelji još bolje...
al zna se gdje se kriju ta sranja!! u dečkima...
mrzim ih!! ma ne sve!! samo njega!! zaboravite na sve prije!! ono kaj sam prije pisala skroz zaboravite.. ovo je sad sve novo...
zbog njega sma iznevjerila najbolju frendicu... lagala sma starcima... ne ispunjavala obaveze... da sam saznam tak nekaj... želi samo jedno... dobro, pa ko tu nije normalan?? zakaj ja nemrem naletit na normalnog frajera?
on mi je izgledao tako dobar... išao je tako polako... ko da smo djeca u 8.razredu... kružil e su svakakve priče o njemu... i svim tim pričama sam ja vjerovala jer sma znala da su istinite! a kaj sam ja očekivala dok sam se počela nalazit s njim ko zna... sjebala sma i sebe i druge!!!!
jedino kaj me tješi je kaj znam da ne sere ništ o meni i da je jednostavno shvatio da me neće lako dobit pa je odustao..
ali ne kužim!! pa nije ni probao!!
to sve.. te priče koje sam čula o njemu i način kako se poanšao prema meni... to se sve tako ne poklapa!! i jednostavno ne mogu shvatit!!
tak sam isfrustrirana sad!! neznam zakaj... možda zato jer me zanima kaj mu je u glavi... jer ga FAKAT NE KUŽIM!!
i sad se kajem zbog svega što sam učinila!! to mi totalno nije trebalo!
sretna sam jedino kaj mogu pokraj njega proći uzdignute glave jer od mene nije dobil ono kaj je očekival... kaj sam pokazala da ak ih je imal 100, ovu jednu nije uspio!!!
znam da od svega ovog kaj sam napisala niste ništ skužili, ali nema veze...
ovo je bilo kratko javljanje.. nemam vremena za duže..
pozdrav!!
- 21:55 - Don't just fade away ( 7 scratches) - Leave puddles on the gruond - #

četvrtak, 17.08.2006.

PRIJATELJSTVO

prijatelji…po mome mišljenju, nešto što ti je veoma važno u životu… iskreni, pravi prijatelji…

ZABORAVIO SI
uvijek smo se zajedno smijali,
ali ti si to zaboravio…
uvijek smo zajedno plakali,
ali i to si zaboravio…
uvijek smo o svemu pričali,
i to si zaboravio…
najviše bih voljela vratiti naše
izgubljeno vrijeme i učiniti nešto
da spasim prijateljstvo naše…
a ti?
ti me se više i ne sjećaš!

bojim se gubitka… u bilo kom smislu… ali koliko god te materijalni gubici pogodili, gubici obitelji i prijatelja te unište još više…
gubitka obitelji se bojim previše… to je tema većine mojih noćnih mora… zamisao bez roditelja, brata, i ostale uže rodbine mi je strašna… i o tome me opće strah pisat…
zato ću se orijentirat na prijateljstvo…
kada se zamislim bez prijatelja, osjećam prazninu..
bojim se gubitka svih tih dragih ljudi…

KRAJ
ostavila sam vrata
ušla u sobu mraka
i vrisnula
da nitko me ne čuje
jer bolio me led u tvojim očima…
onda sam pala
na hladan pod vez tepiha
i patila
jer ubila me riječ, jedna riječ…
glasno sam govorila
da ispraznim sav bijes
i uspjela sam
jer sam htjela izaći,
živjeti ponovo…
a tek onda shvatila sam
da svijeta više nema
da otišli su ljudi
koje sam voljela
i da ostala sam sama
sama sa svojim osjećajima..

kad bih bila puna problema, a ne bih imala prijatelja, kome bi se obratila? mami? tati? ne bih mogla.. ne znam zašto, ali jednostavno ne bih… tip sam osobe koji treba imat nekog kome u potpunosti vjeruje, koga voli, a nije mu rod…
i zato me to jebe… ta scena… imam problem.. velik.. trebam se nekom povjerit.. sve mu ispričat.. a tog nekog nema…
i ne preostaje mi ništa drugo, nego zadržat to sve u sebi… i plakat, vrištat i mučit se…
toga se bojim…

MRTVO PRIJATELJSTVO
gdje si prijatelju?
kamo si nestao?
ja plačem za tobom.

zar postali smo neprijatelji
mi, koji smo nekad dijelili tajne?
zajedno rješavali probleme.

izgubili smo se.
između nas je crna magla.
ti odlaziš sve dalje i dalje od mene.

ali, znaj, ja ću uvijek stajati
ovdje, gdje stojim i sada
čekat ću da se osvrneš
i shvatiš da nisam pokraj tebe.

ali, što ako me tada počneš tražiti
i prođeš pokraj mene
ne prepoznajući me?

bojim se i svađa… sad imam najbolje prijatelje.. volim ih puno.. jako puno.. a kaj ako se posvađamo… i zbog te neke svađice odvojimo na nekoliko godina.. udaljimo se.. i zaboravimo jedno na drugo… i toga me jako strah.. da ih izgubim zbog neke gluposti.. želim ih vječno uz sebe.. jer ti moji sadašnji najbolji prijatelji su dugogodišnji prijatelji i znam da su pravi, iskreni i vječni… samo ako nas neka djetinja glupost ne spriječi u tome… a ja se nadam da neće…

ZBOGOM
zbogom je riječ
koja ostavlja...
zbogom je riječ
koja zaboravlja...
zbogom je riječ
koja se svakome
kazati mora...

čega se još bojim?? riječi «zbogom».. tu riječ tako ne volim!! a znam da je moram reći svim ljudima s kojima i za koje živim… ako ne tokom života, na kraju sigurno moram… i toga se bojim jako…ne znam kako je nakon smrti, ne znam kaj trebam očekivat, ali se ne želim odvajat od svih ovih ljudi… ne želim im reći tu jebenu riječ «zbogom»…

NAJDRAŽA
sa tornja crkve stare tužna me bude zvona,
u gradu sve je tužno, umrla je ona...
bila je lijepa i mlada
i voljela je sve do sada..
njegova pjesma i slike bili su joj sve.
nikada se više iz škole s nama vratiti neće,
a na njenom grobu ostat će zauvijek svijeće..

i naravno… bojim se da će netko otići s ovog svijeta prerano… puno prije mene.. da ću ga prerano izgubit… da će me napustiti mlad i bez dovoljno proživljenog života… ne želim izgubit nekog prerano zbog svoje sebičnosti.. ali ne želim niti da netko koga volim ode mlad jer život treba proživjeti kak se spada…
bojim se i da nekome neću bit dovoljno dobra prijateljica.. da mu neću dovoljno pomagati u njegovim problemima… da ću reći koju krivu rečenicu, koji krivi savjet i da će se u njemu probuditi nekakav suicidan nagon i da će učiniti pogrešku života, a da ja neću moći učiniti ništa da pomognem tom biću kojeg toliko volim… samo ću saznati da nas je odlučio zauvijek napustiti… možda sad to izgleda ko pretjerivanje, ali nikad ne možeš znati kaj se komu događa u glavi… pa se i toga bojim… gubitka zauvijek… bez ikakve nade da ćemo se opet vidjeti makar sa mržnjom u očima…

p.s.opet sam pjesme skinula s neta... i nadam se da ste nekaj skužili jer sam totalno zbunjena i ovo sam pisala na brzinu i bez previše razmišljanja... rečenicu su išle kako je glava i srce govorilo...
- 00:51 - Don't just fade away ( 10 scratches) - Leave puddles on the gruond - #

utorak, 01.08.2006.

ODLUČNO ILI GLUPO?

plakao je... da, plakao je na ramenu mojoj frendici...
pričao joj je o meni.. o svojim osjećam i namjerama...
jet da je bio pijan ali... što trijezan misli pijan govori...
"ja ju volim... ti to znaš... želim biti s njom... sad kada je s njim shvaćam koliko su moji osjećaji duboki... koja sam ja budala bio.. kad sam ju mogao imati radio sam sranja.. sad kad mi je nedostupna, želim ju.. želim ju.. jako, jako... ali znam da to mogu zaboraviti.. vidim kako se on ponaša prema njoj... drži ju kao kap vode na dlanu.. u takvog bi se lika svaka zaljubila.. vjjerojatno ona više i ne zna za mene.. sigurno su joj osjećaji usmjereni na tog kretena... sigurno više i ne zna da postojim... ali ako se ikad predomisli, neću je odbiti.. ovaj put sigurno neću.. sad shvaćam kakav sam idiot bio... poruči joj to.. da ću je čekati..."
kad mi je frendica to sve pričala nisam znala kako se osjećam..
da li sam tužna? da li mi je smješan taj njegov monolog? da li sam ljuta? razočarana?
dugo sam razmišljala o njemu (nazovimo ga xx) ... pa o svom dečku (nazovimo ga pp)...
sjetila sam se kolike sam suze prolila za xx-a.. koliko krvi... kolike neći nisam spavala.. kolika sam sranja radila..
pa sam se sjetila pp-a.. kakav je prema meni.. kakav je prema svima.. sjetila sam se koliko je nježan.. pažljiv... duhovit i zgodan...
i nisam znala kaj da odaberem...
ako odaberem xx-a tko mi garantira da će sve biti super..da će sve biti bajno kako je pričao mojoj frendici... ma tko mi uostalom može reći da je sve to kaj je rekao fakat i mislio...
ali zato ako odaberem pp-a biti će super.. očito je da mi niakd neće biti u potpunosti stalo do njega.. a i razgovarali smo i ustanovili da naša veza nema dugotrajniju budućnost... dolazi faks.. svatko odlazi na drugi faks u drugi grad... i pao je dogovor da ćemo se potruditi da nam ne postane previše stalo... ako uspijemo.. znači, biti će mi super tu godinu... nakon toga ako i prekinemo ostat ćemo super frendovi jer smo prije veze bili skoro pa najbolji...
a poslije njega kaj bude...
i tako sam rekla frendici svoju odluku... da ostajem s pp-om...
odmah je nazvala xx-a i obavjestila ga..
nije plakao... nije psovao, nije vikao.. samo je smireno i tužno rekao: "poštujem to!"
i sad... tolko sam ga željela a nisam ga mogla imati.. i sad kad mi se daje na pladnju ja ga lagano odbijem...
odlučno ili glupo? ta dva pojma ne idu skupa, ali mi stalno dolaze zajedno u glavu.. bila sam odlučna ili glupa? ne znam ni sama... vrijeme će pokazati... nadam se, uskoro.. i da se neću na kraju opet deprimirati..
- 00:49 - Don't just fade away ( 5 scratches) - Leave puddles on the gruond - #

četvrtak, 20.07.2006.

NIKADA SRETNA!

JEKA ZABORAVLJENE DUŠE
……..jedna klupa na rivi,
jedna svjetiljka kao i prije,
jedna kap klizi niz obraz,
za sve kule koje se ruše,
jeka zaboravljene duše.
……….i ta jeka puna je tuge,
hoće li sunce doći poslije duge?
hoće li djevojka prestat da plače?
da li sve te noći njemu išta znače?
……jedna suza, još jedna noć i milijun tuga za sve kule koje se ruše,
jeka zaboravljene duše!

sjetim se naše prve zajedničke noći... bili smo na "zimskom ljetovanju" s društvom... izašli smo van.. otišli u kafić... odlučili se prošetati... našli osamljeni dio rive i jednu klupicu...
ta riva je nešto što ću zauvijek pamtiti... zbog te rive sam u ovom stanju sada.. tad smo pri put bili skupa, tad sam poželjela biti s tobom vječno.. tko bi rekao da će taj osjećaj trajati još uvijek... toliko mjeseci kasnije...
sad kad prošećem tom rivom sjetim se nas i vremena kad smo ležerno znali biti skupa, bez obaveza, bez grižnje savjesti, bez razgovora dan poslije...
zašto smo sve to upropastili? zašto smo oboje željeli više? ZAŠTO SI ODLUSTAO? ZAŠTO SI SE PREDOMISLIO? ZAŠTO SI ME ZAVARAVAO?

ZAUVIJEK ĆU TE VOLJETI
kad bih ostala
samo bih ti smetala
i zato ću otići,
iako svjesna da ću
na svakom koraku
na tebe misliti

tada je bilo to... sada ne vidim poantu našeg običnog razgovora, letimičnih pogleda ili jednostavnog "bok!"... čini mi se da ti smetam... da bi želio da sam daleko... da živiš život kakav želiš... da me nema u blizini.. da se ne moraš suzdržavati ni pred kim...
želiš li da odem? da me nema? da nestanem iz tvog života? želiš li? dođi i reci mi svoje želje is nove.. da znam kako da te usrećim... kad ne mogu ja biti sretna da budeš barem ti...


ZAŠTO
danju sam odsutna
poruke ti suzama šaljem.
samo da on ne sazna
da te moje srce smatra kraljem.
noću ne mogu zaspati
ti si tu, osjećam tvoj dah.
Bože, da ne poludim od ljubavi
samo toga me strah.
on me voli i sve mi daje.
samo trebam poželjeti,
ali ne želim da se poslije kaje
jer on mi ne znači koliko ti.
zašto svaku minutu posvećujem tebi,
zašto ono što osjećam prema tebi
ne mogu osjećati prema njemu?
zašto pored svega
ja volim tebe, a ne njega?

i sada kad imam nekog koga bih mogla voljeti, uz koga bih mogla zaboraviti tebe, NE MOGU... uletjela sam u to sranje.. i ne znam kako da se izvučem... on zna moju prošlost, ali shvaća li sadašnjost? naslućuje li budućnost? nemam snage nikom priznati svoje dileme, osjećaje i probleme... već je sve postalo jadno, očajnički... sram me... toliko mi je stalo do tebe... ali željela bih ovu vezu učiniti što boljom... tip je super, zakon... i psihički i fizički... ali ne mogu preboljeti... ne mogu zaboraviti... a ne mogu ni prekinuti ovu stvar koja bi mogla postati nešto divno ako se ja potrudim.. ali nije fer... nije? ne, nije... on je pošten, pametan, duhovit i zgodan... on osjeća nešto prema meni... trudi se...
ma trudim se i ja, ali ne ide!! jednostavno ne ide!!
dilema?? VEELIIKAA!!
znam, najpametnije je da prekinem.. da ako ja patim da ne pati i netko drugi... ali... možda se ja zbog tebe osvećujem muškom rodu preko nekog sasvim drugačijeg...
moram se sabrati, smoći hrabrosti i uništiti to nešto... ali kako... nemam snage uništiti jedinu nadu za srećom...
kako sebično!! egoistično! pokvareno!! fuj! gadim se sama sebi!!
ali možda sam to prava ja... možda...


p.s. ove pjesme nisam ja pisala... našla sam ih na netu...
- 23:31 - Don't just fade away ( 14 scratches) - Leave puddles on the gruond - #

petak, 14.07.2006.

SAMO MI JE DOSADNO!

nemam ništ pametno za pisat.. samo mi je dosadno pa se javljam.. evo nešto ću copy/paste...

Neki je profesor engleskog napisao svojim studentima na ploču ove riječi: "Woman without her man is nothing.", i zadao im da stave ispravne interpunkcije.
Muškarci su napisali ovako: "Woman, without her man, is nothing." (Žena, bez svoga muža, je ništa.")
A studentice su napisale: "Woman! Without her, man is nothing." (Žena! Bez nje, čovjek je ništa.")

Ovo što slijedi je filozofija Charlesa Schultza. Ne morate stvarno odgovarati na pitanja, samo pročitajte do kraja i shvatit ćete poruku!

1. Nabroji 5 najbogatijih ljudi na svijetu
2. Nabroji zadnjih 5 pobjednika u golfu
3. Nabroji zadnjih 5 pobjednica Miss Amerika
4. Nabroji 10 dobitnika Nobelove ili Pulitzerove nagrade
5. Nabroji dobitnike Oscara za najboljeg glumca ili glumicu u zadnjih 5 godina

I, kakav je rezultat?
Stvar je u tome da nitko ne pamti jučerašnje senzacije. Ovo nisu gubitnici, radi se o najboljim u svojim područjima. No pljesak se utihne. Postignuća padnu u zaborav. Pohvale i povelje paklapaju se skupa s njihovim dobitnicima.

A sada još jedan kviz.

1. Nabrojite par profesora koji su vam pomogli u školi
2. Nabroji 3 prijatelja koji su ti pomogli kad ti je bilo teško
3. Nabroji 5 ljudi od kojih si nešto važno naučio
4. Nabroji par ljudi koji su učinili da se osjećaš važnim
5. Nabroji 5 ljudi s kojima se rado družiš

Lakše?
Pouka: Ljudi koji tvoj život čine drukčijima nisu oni s najviše diploma, najviše novaca ili najviše nagrada. To su ljudi kojima je stalo!

nadam se da vam se sviđa..
pozdrav!
- 00:39 - Don't just fade away ( 7 scratches) - Leave puddles on the gruond - #

ponedjeljak, 10.07.2006.

SVE DO SAD JE BILO... ČISTO SAMOZAVARAVANJE!

čitala sam stare postove.. kad sam si zabrijavala spiku da sam ga prebolila, da više ne trzam na njega, da me baš boli kurac za njim, da sam shvatila da on nije za mene...
bla-bla....
spomenula sam da ga jako dugo nisam vidjela.. skoro mejsec dana..
e pa, u subotu, frendica i ja šećemo, tj. idemo nekam pit... i prema nama hoda neka ženska.. obućena jeftino da jeftinije nemre biti.. vruće hlačice, topić iznad pupka i s dekolteom kaj su joj skoro bradavice ispale, sandale s petom za nogu slomit, skvarcana da oči bole.. uglavnom, žeska je fuj-fuj...
i sad nas dvije blejimo u tu žen sku i smijemo joj se u facu kak je jadna i čujem odjednom:"BOK!" pogledam pokraj ženske a kad ono.. zaslijepljena kurvinskim "sjajem" nisam primjetila da pokraj drolje hoda moj "dragi"(tu se radi o onom prvom, valjda shvaćate)... nisu se držali za ruke, nisu bili zagrljeni.. ali sad je potrebna usporedba mene i nje..
dakle,
ja- crna, svijetle puti, od šminke samo maskara, olovka i eventualno sjenilo, niska, ne baš oličje anoreksičarke, darkerica, psujem, pijem, pušim, volim se zafrkavat, spontana sam, totalno neuvredljiva...
ona- plavuša, nakvarcana, šminke 100 kg i još malo više, visoka do bola, bulimičarka garant, šminkerica, dobra mamina curica, umišljena, totalno egoistična, IQ jedva 50..
i nakon svega kaj je on pričal okolo.. kak mu je stlalo do mene, kak me voli, kak želi provesti život sa mnom sretnem ga sa potpunom suprotnosti mog izgleda ili ličnoti!
logika: ja zapravo i nisam ono kaj on traži.. u podsvjesti mu je to 100%...to je bar moja logika..
i sad.. nakon svih onih priča da mi više nije stalo do njega, kad je on meni rekao taj jebeni "bok", ja sam bila gotova... srce mi je kroz grkljan htjelo iskočiti van.. kucalo je ko ludo.. želudac mi se skvrčio i postalo mi je zlo.. znoj je potekao.. bila sam tak uništena da nisam uspjela promucati ni "bok".. prošli smo pokraj njega.. hodala sam bez riječi i nisam mogla prokomentirat taj događaj.. nakon svih onih uspješnih zavaravanja dogodi se ovo...
istina je da sam se zavaravala, ali bila sam sretna.. vjerovala sam sama sebi da mi više nije stalo do njega, a to mi je najbitnije.. da sama vjerujem u svoje osjećaje makar ne bili realni.. i drugi su mi "vjerovali" i poticali te moje nerealne osjećaje.. svi su znali da si samo zabrijavam.. da sama sebi serem, ali su znali da je to najbolje..
ali sad opet sve po starom... cijeli dan samo o njemu razmišljam.. želim ga vidjeti.. želim ga zagrliti.. žellim ga poljubiti.. želim ga kraj sebe.. a ne mogu ga imati... mislim, mogu ga imati...
ali ko i do sad... možemo bit skupa, mazit se, ljubit, provest noć skupa.. ali ujutro će opet svaki na svoju stranu a navečer ću ga vidjet s drugom.. e ne želim više tako... moram imat barem tolko ponosa.. i imat ću ga..
nije jedini.. nije najbolji... zašto onda toliko patit??
ajd pozdrav...
- 00:23 - Don't just fade away ( 5 scratches) - Leave puddles on the gruond - #

četvrtak, 06.07.2006.

NAKON PODOSTA VREMENA No.2

evo mene opet...
nije me dosta dugo bilo, bila sam zauzeta...
nego, da počnem...
da se pohvalim, više uopće ne razmišljam o njemu... i nisam ga vidla fakat dugo i uopće nemam želju da ga vidim...
ma imam želju, ali ne jer ga oću vidjet ko osobu u koju sam zaljubljena već kao frenda... i tak da.. jeeee! baš sam ponosna...
to preboljavanje je počelo zbog nečeg veoma zanimljivog...
moj dragi, stari prijatelj, meni jako drag je pokazao osjećaje prema meni.. i mislim da uopće nebi bilo loše da tu nekaj bude... i baš sam sretna zbog toga...
zapravo su njih dvojica dosta slični, ali mi se čini da od ovag drugog bude nekaj...
a i puno sam sličnija s drugim nego s prvim... i dok se zamislim u vezi s njima dvojicom, zapravo mi se puno više sviđa bit s drugim... (ovo prvi-drugi valjda kužite)
i tak da, brijem si, nebu ništ s prvim već s drugim... samo dok taj drugi otkanta curu... a to će bit valjda uskoro... (kad će se počet ljepit na mene dečki bez cura?)
idem sad...
vidimo se...
sretna sam.. napokon...
inače prije kojih tjedan dana sam bila u takvoj depri i baš sam se htela javit na blog da se ispucam ali nikak nisam uspela naći vremena... i depra je prešla i evo sad se javljam u veselom izdanju..
pozdrav...
- 23:28 - Don't just fade away ( 3 scratches) - Leave puddles on the gruond - #

utorak, 27.06.2006.

NAKON PODOSTA VREMENA...

evo da i ja napišem novi pos.. fakat nisam stigla.. imala sam prilično obaveza... kava s ovim, kava s onim, ići pit sad, pa onda još i poslije... šalim se... nije samo to... bile su i neke ozbiljnije obaveze...
eh, da prvo prokomentiram praznike... VOLIM PRAZNIKE!!!! joj, po cijele dane me nema doma... imam prilično obaveza pa mi nije full dosadno, a stignem još i na 10 kava dnevno... predobro... ovih prvih tjedan dana je naprosto pakao.. opće me nema doma.. starci šize, a meni suuupeer!! ma sve će se to smiriti kad se i ja naviknem na slobodu neučenja!!!
a moram se pohvaliti da više ne razmmišljam toliko o njemu... sad ili stalno s nekim pričam pa ne stignem ili dođem doma pa odem spavat pa opet ne razmišljam (osim dok ga sanjam).. a ne u školi... 7 jebenih sati razmmišljat o njemu jer nemam kaj drugo za delat... užas..
i nisam ga vidjela jedno tjedan dana... totalno izbjegavam mjesta gdje ga mogu sresti.. i totalno mi je ok...
i nekak se više i ne viđam s ljudima koji pričaju o njemu... samo sam neki dan čula tj. neka ženska (nemam blage koja) je pričala kak je bila na fešti gdje i xx i kak se on napil i svima koji su ga hteli slušat pričal o nekoj ženski koju voli a koja se ljuti na njega... koju bi htel ženiti, al mu je bed jer ona ne shvaća kaj on zapravo oće... premladi su za ozbiljnu vezu pa da ne upropaste odnos do vremena kad bi se trebali ženiti... a ona oće vezu sad ili nikad i da bi on najrađe da prohodaju za koje 2 godine pa da krenu onak za ozbiljno... a do tad da se samo viđaju da ona nebi izgubila osjećaje za njega... makar on nju nikad neće prestat voljet...
i pitam ja tu žensku dal zna ikaj o toj curi o kojoj je on pričal... i rekla je da nezna ništ konkretno, ali je rekla par činjenica po kojima sam shvatila da sam to 100%ja...
i tak mi je postal dragi... uvijek mi je govorio da kod njega pali ono IN VINO VERITAS,,, i ja znam(!) da pali.. i sad dok je ta cura to sve ispričala tak mi je postal dragi...
napokon sam shvatila da je njemu fakat jako stalo i da ti njegovi planovi su zapravo iz najbolje namjere... i znam da od tog plana nebu ništ... (onak realno)... ali više mu neću ništ srat.. samo ću čekat kaj da on odluči... ili ću porazgovarat s njim o tome... neznam kaj da napravim jer mi je postal stvarno sladak s tim spikama...
ili su ti moji osjećaji neljutnje samo jer ga tak dugo nisam vidjela? ili jer sam se počela (fakat) odljubljivati?
hm....
pozdrav!
- 00:18 - Don't just fade away ( 6 scratches) - Leave puddles on the gruond - #

subota, 17.06.2006.

NIŠTA DANAS OD FEŠTE!

e padams nogu.. mrtva sam umorna, i jedva čekam da idem spavat, ali nekaj me vuče da napišem post.. nemam inspiracije ni malo, ali nema veze....
bila sam u četvrtak na fešti... svi iz razreda.. i bilo je genijalno, osim par događaja koji su se dogodili i koje totalno želim zaboraviti i nemrem vjerovat kaj su neki ljudi spremni napravit da dobiju stvari koje žele.. ne želim određeno reći kaj je bilo.. ali samo želim napomenut: NIKOM NE VJERUJTE DOK GA NE UPOZNATE NAJBOLJE ŠTO SE NEKU OSOBU MOŽE UPOZNAT (ne želim reći 100% jer ni sebe ne poznamo toliko).. ja sam neke ljude 3 godine gledala u svom razredu ko najnormalnije osobe... 3 godine smo sjedili zajedno u klupama.. zafrkavali se, razgovarali i zajedno jebali profesore u zdrav mozak.. i onda naprave nešto kao što su napravili na fešti.. bili su mi stvarno visoko u očima, vjerovala sam da su dobre osobe.. ali su mi se sada toliko srozali da više neću s njima progovorit ni riječ bez neke ozbiljne potrebe... užas...
jučer sam isto bila vani... bilo je super... stvarno...
i danas sam bila vani i maloprije sam došla doma... jednostavno više nisam mogla... zlo mi je, spava mi se, vruće mi je, i mislim da više nikad neću ponovit 3 dana OVAKVOG pijanstva.. još
ću se sutra ubit i do sljedećeg vikenda nema ništa... jednostavno nebi izdržala... vjerujem da mnogi znaju o kakvom osjećaju pričam...
da, i danas sam izašla na mjesto gdje je "on" bio... i pogledao me je... nasmješio mi se... u očima mu se caklila nada.. nada da će nešto biti... bar to da ću mi prići da popričamo...
ali ja sam samo progutala jebeno veliku knedlu i okrenula glavu... ne želim...ne mogu.. jednostavno ne mogu... i znam da možda zvuči bezibrazno to moje ponašanje, lai jednostavno ne želim cijelo ljeto opet patiti za njim...
došao je do mene... pitao me zašto se tako ponašam... nisam mu rekla istinu... samo sam rekla da sam preumorna i da idem doma... i da ne shvaća ovo kao nešto negativno...
pokušao me poljubiti.. okrenula sam glavu... samo sam prošaptala: "nemoj, neda mi se više tak navlačiti s tobom..."
pogledao me onim svojim kurvinskim očima.. "zašto sad to radiš... pa jel ne vidiš kolko mi je stalo do tebe?"
nož u srce... a ne VIDIM kolko mu je stalo do mene?? po čemu?? po tome kaj stalno navlači okolo ženske?? po tome kaj priča jedno, radi drugo?? "ne! ne vidim!"
digla sam se i krenula kući...
znam da sad svi mislite da sam ja bezobrazna.. da se on trudi dsa ne sjebemo vezu ak prohodamo sad, prije ljeta... ali patim za njim već pola godine, ako ne i duže... neda mi se više.. ne mogu ga više gledati sa drugima...
kad je on mene vidio da brijem s nekim likom?? NIKAD! znam kak se ja osjećam dok njega vidim, pa zato pazim na njegove osjećaje i ne želim da i on to osjeća... ma zapravo skolko likova sam opće bila od kad je počela ta faza, od kad sam počela luditi za njim... skoro ništ... i to kaj sam se u početku uvjeravala da ja nisam zaljubljena.. ali sam shvatila da kad sam s drugim mislim na njega... i prihvatila sma činjenicu da sam zaljubljena i od onda ne vidim poantu u tome da zabrijem s nekim, tak bezveze...
i one njegove finte da me napravi ljubomornom... joj, kak mi to ide na kurac!! dođem u birc gdi je on i skuži da sam došla al se pravi da me ne vidi i ode do neke ženske i počne ju grlit samo da ja ispadnem ljubomorna.. joj, daj, koje gluposti...
a sve cure padaju na njega samo ak... i sve si zabrijavaju: uh, biti će nešto!
i onda ja dođem u neko društvo manje poznatih i ženske počnu spiku kak je ova i ova bila tad i tad s njim... meni je odmah zlo...
rekla sam da neću više pisat o njemu...
i fakat sam počela s tim preboljevanjem.. više uopće ne želim razmišljat o njemu kao o liku koji mi je bio prvi, koji je bio toliko nježan prema meni, koji bi dao sve za mene samo da ga pitam, koji izgleda PREDOBRO, koji ima toliko šarma da mu ni jedna ne može odoljeti...
sada ga gledam ko ono govno zbog kojeg sam toliko patila, koji je odmah čim smo zabrijali kretao na sex, koji je radio budalu od mene, koji ponekad uopće nije mislio na moje osjećaje...
i mislim da mi ok ide... nadam se...
idem sad spavat.. i neću se bedirat...
pozdrav!
- 23:27 - Don't just fade away ( 8 scratches) - Leave puddles on the gruond - #

petak, 16.06.2006.

OPROŠTAJNI POST

evo, ovo je zadnji post o njemu... zbilja zadnji... samo želim da svi pročitate pjesmu koju sam slušala ovih zadnjih mjeseci koje sam ludela za njim... koja savršeno opisuje nas... naš odnos, nas kao pojedince... ovo je pjesma uz koju sam prolila na litre suza i koje me nagnala da prvi put osegnem za žiletom... ali sad je tome kraj... nema toga više... odlučila sam... nastavljam dalje sa životom bez njega... a dok se on NAPOKON odluči što želi od nas, nek mi kaže pa ćemo vidjeti... ako ću biti za, probat ćemo, ali ako u imati druge "planove", jebiga, dragi... ali zbilja, ovo bediranje više nema smisla... sad samo trebam neku jebenu pomoć da to i ostvarim.. lakše bi bilo da imam nekog uz kog bih ga preboljela... nekog dragog dečka, s kim će mi biti lijepo... ali nemam... nemam nikog takvog...
uglavnom, evo pjesme...

six pack - nekako najviše me boliš ti

k'o vrabac kisu predosetim
saplice zivot da me podseti
da skoro ce kraj da je sareni zmaj
jaci od konca mog srecnog detinjstva.

i ne bih nikad rekao frka
u praznom dzepu kad zbuni se ruka
samo ti trepni kao da me razumes
i cela prica imace smisla.

ne boli me kad se drugi nasmeju
sta oni znaju sem da laju i puze
ali me boli kad nemas ideju
sta da mi sapnes kada naviru suze.

boli me zulj u cizmi ludih skitnica
boli me muk svih onih napustenih ruznih ulica
bole me rane koje samom sebi napravim
al' nekako najvise me bolis ti.

u gradu sto se nikad nece zvati mojim
previse mislim, dakle jedva da postojim
makar me slazi da me stvarno razumes
kad dirnem zvekir na grudima tvojim.

ne boli me ni kad se drugi nasmeju
sta oni znaju sem da laju i puze
ali me boli kad nemas ideju
sta da mi kazes kada naviru suze.

boli me zulj u cizmi ludih skitnica
boli me muk svih onih napustenih ruznih ulica
bole me rane koje samom sebi napravim
al' nekako najvise me bolis ti.
- 14:51 - Don't just fade away ( 3 scratches) - Leave puddles on the gruond - #

                                                    Designed by: Nlo©